Intervju Jamesa Bobina: Dora i izgubljeni zlatni grad

Kada Dora i izgubljeni zlatni grad u kina stiže 9. kolovoza, animirani sedmogodišnjak postat će tinejdžer uživo koji je oživjela Isabela Moner. Adaptacija ipak zadržava mnoge fantastične elemente iz svoje prethodnice, Dore Explorer. Redatelj James Bobin sjeo je sa Screen Rantom kako bi razgovarao o tome kako je izgledalo spajanje dva svijeta, kao i zašto je važno biti točan u obračunu s autohtonim latinoameričkim kulturama.

vidio sam Dora i izgubljeni zlatni grad s kćeri moje djevojke, i to joj se svidjelo. I ja sam, pa si i ti pogodio cilj. Čak sam pomislio: "Čovječe, ovo će biti njezina verzija Indiane Jonesa."

James Bobin: Nadam se. Jer, kao što vidite u filmu, veliki sam obožavatelj tih vrsta filmova. Volio sam avanturističke filmove od početka. Uvijek su bili u blizini; ljudi vole avanturističke priče. Ali čudno, mislim da je Dora prilično dobar ulaz u takve vrste filmova, jer čujete priču i idi, "Postoji i nešto za što ste možda čuli da se zove Raiders of the Lost Ark." Tako se ulazi to. I sviđa mi se ideja da to može pogledati sljedeći put. To bi bilo super; to je tako uzbudljivo.

No, bio je to vrlo svjestan izbor za uvođenje - ne predstavljanje, već neka vrsta poštovanja i odavanja počasti onim filmovima koji su vam se sviđali kao djetetu. Oduvijek sam volio avanturističke filmove jer su poput čarolije u stvarnom svijetu. To nisu zmajevi ili superjunaci, stvarni svijet je prilično nevjerojatno mjesto ako pogledate dovoljno dobro.

Želim početi pričanjem o Isabeli. Mislim da je za to bila savršena. Mislim da nije bilo nikoga tko bi to zaista mogao učiniti.

James Bobin: Bio je to najlakši izbor za casting. Tako je fantastična. Mislim, urnebesna je, smiješna i shvaća. Nije lako izvući Doru, ali i biti Dora koja je međunarodno poznat lik. Ne samo da joj se učini već da je učini dopadljivijom. Tako je šarmantna u tome; voliš je.

Biti i starija Dora i zadržati tu pozitivnost.

James Bobin: Budući da je tako izražajna, njezina je tjelesnost tako intenzivna, a oči su joj tako divne. Također zato što, ako pogledate crtež Dore, ona ima jako veliku glavu i vrlo velike oči. Isabela ima nešto slično, gdje su joj oči tako izražajne. I tako ćete vidjeti da u filmu uvijek koristim njezine oči jer su tako učinkovite, jer vas podsjećaju na Doru, a i smiješne su. Ona tako dobro reagira na stvari, a to je zato što Dora ima neku vrstu ljupke nevinosti razrogačenih očiju. Ima isto 16 godina koliko ima i 6. Stoga je ideja od samog početka, kad sam prvi put pročitao scenarij Nicka Stollera, bila da ostanete vjerni karakter, možete je dovesti u situaciju da bude smiješno jer neće biti poput bilo kojeg drugog djeteta Njezine godine.

To vodi pravo u ovo pitanje. U animaciji Dora ima samo oko 7 godina. Kako Dora u tinejdžerskim godinama utječe na priču i njezin karakterni luk? Kojih se posebnih promjena sjećate da ste učinili s obzirom na njezino starenje?

James Bobin: Djelomično je to bio izbor - očito, ostati vjeran karakteru - ali dijelom je to bio i komični izbor. Samo smo znali da će biti smiješno imati tu djevojku koja se ne mijenja, pogotovo zato što znam današnja mladež, koja je opsjednuta društvenim medijima, samosvjesna skupina ljudi kakvi jesu, Bog ih blagoslovio ih. No, u isto vrijeme Dora nije to.

Dora je poput: „Književna sam. Znam za pametne stvari. Ne znam ništa o svijetu društvenih medija. ” Ali sviđa mi se ideja da ta djevojka trenutno padne u stvarni svijet. I naravno, jedna od mojih inspiracija za to bila je nešto poput Willa Ferrella kao Buddyja u Elfu. To je vrlo slična ideja: on dolazi sa Sjevernog pola i to je, "dobrodošli u džunglu". Doista je slična ideja. Ali Isabela to svira tako lijepo i možete reći toliko o suvremenom svijetu. Jer tada je, naravno, odvedete s tog svijeta i vratite tamo odakle je. Dolaze s njom i odlaze: „Oh, čekaj malo. Sjajna je, i puno joj ide od ruke. Možda možemo nešto naučiti od ove djevojke. ”

To seže u jedan od mojih krivih filmova o zadovoljstvu, Zločeste cure. To je mlađa verzija toga.

James Bobin: Da, volim Mean Girls. To je fantastičan film. Ali da, točno, to je ideja da je Dora zaista samo vjerna sebi. Jednostavno ne može a da ne bude ono što jest. Ona govori Diegu: "Svjesna sam ljudi koji mi se smiju, ali ne mogu a da ne budem ja." I to je velika stvar. Mislim da je to jako važno jer se Dori nikad ne smijemo. Smijemo se s Dorom jer je volimo. Jer je istinita.

Obožavam tu liniju. Ovaj je film jako zabavan jer se naizgled vraća u avanturističke filmove iz 80 -ih Noć strave ili The Goonies. Jesu li neki od tih filmova utjecali na vas?

James Bobin: Zaista. U filmu postoji cijeli niz vodenih tobogana koji je u potpunosti Goonies. Jer znam da kao klinac kad gledaš film osjećaš da si u filmu. Gledajući te slajdove, reći ćete: "To će biti jako zabavno učiniti." I to je fantastično.

Čak sam i stvari poput Duše, smanjio djecu. To je klasika. Znate, tu su [susjed Russell] i starija sestra, i oni se na kraju malo poljube. Volim to. To je samo jako slatka stvar, i činilo se da bismo to mogli učiniti ponovno. Volim uobičajeni osjećaj avanture, a i meni se sviđa ova ideja za ovu.

U filmu se nalazi mnogo aspekata latino kulture i povijesti. Međutim, film ide korak dalje dodavanjem autohtonog jezika kečua. Zašto je takva odluka donesena?

James Bobin: Djelomično zbog povijesne točnosti. Mislim da je to jako važno, jer je Dora na TV -u obrazovna emisija. Stoga će ljudi uvijek vidjeti obrazovnu stranu ovoga. Bio sam vrlo pažljiv oko toga da je jezik potpuno ispravan.

Također, ideja da Parapata i sam bude izgubljeni grad. Parapata je izmišljena riječ, ali postoji pravo mjesto koje se zove Paititi. Paitit je u povijesti poznat kao izgubljeni grad. Očigledno je to bila riznica inkanske kulture i oni je tek trebaju pronaći. Postoji film Jamesa Graya pod nazivom Izgubljeni grad Z, a temelji se na pokušaju pronalaska tog grada. To je pravo mjesto. Pokušali smo ući u to, jer mi se ideja uvijek sviđala, poput Kovčega zavjeta. To je stvar koja mi se čini super stvarnom, a sve te stvari temelje se na stvarnosti. Dakle, u ovom filmu porijeklo je istinito. Nije strogo točno, ali temelji se na [istini]. Zato što kao klinka volim ideju da u stvarnom svijetu postoji magija. Ako povijest to čini bolje, ali morate biti što precizniji u takvoj situaciji.

Volim to. Iako je u crtiću mnogo mlađa, obrazovanje je uvijek bilo veliki dio Dorine osobnosti. Koje kvalitete joj donosi srednjoškolsko okruženje?

James Bobin: Zato što je prilično pametna u knjigama, a ne ulična, jer radi u školi. Odmah upozna nekoga tko je još jedna djevojka iz razreda i odmah joj prijeti jer nikad prije u školi nije bilo druge pametne osobe. Sve dok se ova djevojka ne pojavi i prirodno nije tako pametna. I sviđa mi se ta ideja da je pametno s knjigama u redu, ali ne morate biti knjižni. Super je, nema veze. Ako ljudi to nauče, bit će bolje. Sjetite se zabave u školi, svi.

Mislim da je dobro naučiti da možeš biti pametan, i to je super. Dora je toliko nespretna da je na neki način možda i super. Ne znam. U tome je stvar. Film nikada nije bio kul, ali možda mu je zbog toga super izaći s druge strane.

Mnogo je zagonetki kad stignu do posljednjeg grada. Meni se to činilo gotovo kao soba za bijeg.

James Bobin: Da. I opet, Dora u emisiji rješava zagonetke. To je jedna od stvari koje sam osjetio da smo uzeli iz toga. Ali volim filmove sa zagonetkama i džunglama - pričali smo u filmu. “Gledao sam nekoliko filmova o džungli”, takve stvari, gdje se nekako samoreferenciramo i svjesni smo sebe.

No, s pravom volim ideju da djeca koja rade zajedno i koriste zajedničku snagu mozga jer su pametna djeca iz škole, to riješe. A i zato što Dora zna jezik i simbole na noćnom nebu i astronomiju i takve stvari, pametno se ponekad isplati. Znaš što mislim? No, u isto vrijeme taj krajnji rezultat ne govori o blagu. Radi se o znanju, a to je potpuno Dora. I to je stvarno super.

Baš kao Deadpool, Dora na neki način ruši četvrti zid. Zašto ste to odlučili zadržati u filmu?

James Bobin: Opet, mi smo iz našeg izvornog materijala. Htio sam referencirati izvorni materijal, a da mu nisam rob, pa je važno da na neki način odamo počast. Dakle, u filmu imamo animirani 6, koji je neka vrsta naše verzije TV emisije. To je samo zabavna stvar.

Dakle, kao odrasla osoba, na neki način shvatite šalu o tome što to zapravo jest. Ali kao dijete govorite: "Ovo je nekako smiješno, to je kao smiješan san." Opet, to je više razina. No, probijanje četvrtog zida bilo je nešto što sam smatrao da bismo trebali učiniti na početku i izbaciti tu ideju, ali ne i raditi cijeli film jer bi to moglo odvratiti pažnju. Odajete počast a da to nije tema, znate na što mislim? Mislim da to nekako funkcionira na početku.

Na početku tog filma, četverogodišnjakinja je doslovno imala osmijeh na licu od uha do uha. Bilo joj je jako zabavno gledati to. Ali kad ste radili taj animirani slijed, rekao sam: "Ovo je tako pametno."

James Bobin: To je također dobar način da dobijete likove iz TV emisije u filmu koje inače ne biste mogli učiniti. Jer ako imate Bennyja [bika], to nije stvar. U redu je. I također, znate, trio Fieste na kraju. Ako znate emisiju, zadržite se; u filmu ima puno toga za tebe. Ali ako ne poznajete emisiju, i dalje ćete imati zabavne avanture sat i pol sa stvarno smiješnim ljudima.

Želim govoriti o Isabelinoj plesnoj sekvenci kada nosi kostim za sunce. Koliko je toga bilo improvizirano?

James Bobin: U Engleskoj postoji vrlo pametan čovjek, koji je fizički genije u komediji. On često radi klauniranje i cirkus, rekao sam mu: "Ako djevojka iz Južne Amerike dođe u Ameriku i pleše na temelju različitih životinja, što imaš?"

Poslao mi je video zapise, poput Lame, Pauna, Slona. Pa sam ih dao Isabeli da to učini, a ona je to zakucala. Jer to je ono u čemu, ako plešete sami u ogledalu, mislite da ste dobri u plesu. I sama pleše 15 godina pa misli: „Volim plesati. Stvarno sam dobar u tome. ” Vrlo je sigurna u svoje plesne sposobnosti. Očigledno, to nikada nije učinila pred ljudima, koji kažu: "Što, zaboga, ova djevojka radi?"

I to je jednostavno savršena Dora, jer je zapravo nije briga. Ona se samo zabavlja i ne smeta joj što ljudi misle o njoj. I opet, za djecu ovo je fantastična lekcija koja vam ne bi trebala smetati što ljudi misle o vama. Nije važno. Radi se o tebi.

Tekst za to i dijelovi za ples bili su briljantni.

James Bobin: To je napisao moj prijatelj Bret McKenzie iz Flight of the Conchords. Dakle, znate, to je jedna od onih stvari u kojima smo on i ja vrlo uspješno radili na Muppetsu, a ja sam voljela raditi s njim. I tako, rekao sam mu: "Želimo napraviti pjesmu u filmu, a to će u osnovi biti sažetak cijelog filma u pjesmi." I rekao je: "Naravno, bez brige."

Poslao mi ga je otprilike tjedan dana kasnije, a ja sam rekao: „Ovo je savršeno, snimit ćemo ovo. Puno hvala." Bilo je stvarno zabavno. Također, zabavno je završiti film pjesmom. Volim to.

Snimanje ovoga trebalo bi biti film za sebe.

James Bobin: Pa, to je Australija. Bilo je svega da te ubije. Pauci, bube, zmije, sve. Bilo je ludo, ali zabavno. Dakle, bilo mi je lijepo.

Je li ovaj film nastavak emisije ili je riječ o samostalnoj adaptaciji?

James Bobin: Mislim da je... Je li to nastavak? Zaista ne znam. Mislim da mogu postojati paralelno. Volio bih misliti da je ovo početak mnogih ovakvih filmova. Zato što mislim da je Isabela nevjerojatna kao Dora, pa ne vidim razlog zašto ne biste mogli snimiti seriju ovakvih filmova. Jer je stvarno zabavno. Volim avanturističke filmove i mislim da bi ovih dana bilo lijepo nastaviti raditi avanturističke filmove. To je ono što se tiče magije u stvarnom svijetu.

Želim razgovarati o Diegu na trenutak, jer istražujete nešto što s Diegom zapravo nikada nismo vidjeli. Zašto je krenuo u tom smjeru? Obožavam to, jer Diego puno pronalazi u sebi.

James Bobin. On je. To je dijelom bilo samo za priču, iskreno, jer smo Diega i Doru htjeli raditi u ranoj dobi i ići u različitim smjerovima. Diego postaje normalno dijete s ulice ili iz grada, u osnovi. Dakle, kad uđe, neće znati mnogo. Da je Dora pošla s njim, možda bi bila ista kao on.

On je kao normalno, tipično dijete. I tako, kad se Dora pojavi, a ona više nije normalno tipično dijete, ovo će biti u sukobu. I onda to možete riješiti tijekom filma, jer ono što želite vidjeti su Diego i Dora da se pomire i na kraju ponovno postanu prijatelji. Diego se tada prisjeća svog djetinjstva, sjeća se džungle, sjeća se da mu je Dora bila najbolja prijateljica. I to je nekako sjajno; to je lijep luk za imati. Dakle, da biste imali taj luk, morate ga imati na početku pomalo poput: "Ovaj klinac je stvarno čudan. Uništava mi život, odlazi. " Što je sjajno, i to bi se nekako dogodilo da se ovaj ludi rođak pojavio i uništio vašu atmosferu u školi. Pokušavaš biti cool, a ova djevojka to uništava. To će za vas biti noćna mora.

Jeff, koji glumi Diega, toliko je šarmantan da je bio od velike pomoći. Zato što nisam želio da se Diegu ne sviđa; Htio sam da ljudi suosjećaju s Diegovom situacijom. I mislim da to tako dobro uspijeva, jer mu se nekako sviđaš, bez obzira na to što je pomalo zao prema Dori. Shvaćate zašto mu je to neugodno. A Jeff je tako drag i tako ljupki momak, da to dolazi do izražaja kroz Diega. Ne želi biti zao, jednostavno si ne može pomoći jer je škola teška. Kaže da je to užasna mora.

Nosači su sjajni. Danny Trejo kao Čizme? Nikad to ne bih pomislio.

James Bobin: To je ideja koja mi je pala davno, kad ju je Nick počeo davno pisati. Očigledno, Čizme su uglavnom majmunske, a u filmu postoji jako dobar geg. Ali znam Dannyja iz Muppets Most Wanted. Bio je jedan od naših plesača, a ja sam znala da je draga i da bi volio napraviti ovako nešto. Pa sam mislio da će biti jako zabavan za Bootsa, jer je on jako, jako drag momak, a Boots je jako, jako sladak majmun. Pa sam mislio da bi to bilo dobro podudaranje.

A Benicio?

James Bobin: Ista stvar, čovječe. Znao sam da će biti sjajan Swiper. I opet, imao sam sliku Swipera na svom stolu i pomislio sam: "Hmm, ovo je malo Benicio."

Radio je ADR, budući da smo radili na filmu u Londonu, a on u LA -u. Upravo sam čula njegov glas za Swipera, i bio je tako zabavan. Bilo mi je drago što sam ga upoznala u nedjelju. Oglasio je da mu se svidio film, koji je bio tako fantastičan jer nikad se ne zna. Ali bio je tako sladak i nevjerojatan kao Swiper, jer nemate puno posla s emisijom, pa druge stvari na kojima smo radili zajedno na ADR sjednicama.

On radi lukavu stvar s Tonyjem Montanom, što je dobar geg za odrasle, ali djeca ne znaju što je to. Ali smiješno je, znaš? Dakle, to je ono u čemu film pokušava učiniti što je više moguće za sve. To su smiješni vicevi za odrasle, smiješni vicevi za djecu, samo neka to bude stvar u tonu.

Dorine roditelje nikad ne možemo toliko istražiti u TV emisiji, ali dobili ste Michaela Peñu i Evu Longoriju. Nevjerojatan posao. Koliko je njihova izvedba na stranici, a koliko oni?

James Bobin: Oh, mislim da su to mnogi od njih. Mislim, stranica je stranica, očito. Mnogo se stvari temelji na ritmovima priče i naraciji. Ali oboje su stvarno smiješni ljudi, pa sam ih jako ohrabrila rekavši: “Ne baš to. Učinimo nešto drugo. ” I tako su stvari poput [tatinog dramatičnog beatboxinga] bile potpuno Michael. Voli plesnu glazbu pa je nekako i razumije. I mislio sam da je to smiješno, jer u knjigama povijesti nisam vidio puno viceva o EDM -u. Tako da mi se jako svidjela ideja da u tome imam EDM šalu.

Sviđa mi se što se bavi beatboxingom i odustaje od takta. Zadivljujuće.

James Bobin: Tako nevjerojatno. Kad tako predugo traje, postat će zaista briljantno. Takve stvari samo što je on smiješan, a on je baš tako dobar u tome. Bilo mi je drago što ih imam, a jako su zabavni zajedno. I savršeni su za Doru, jer bi bili sjajni roditelji. Bilo je stvarno zabavno.

Tako zabavno. Ovaj film pronalazi pametan način za ažuriranje fantastičnih elemenata emisije, bilo da se radi o Čizmama i Prijeđite prstom ili ruksak koji govori Koji je vaš pristup pri prilagodbi čarobnih elemenata u Dorini svijet?

James Bobin: Znao sam da ćemo pokret biti živa akcija. Ako napravite filmsku akciju uživo, majmun će morati biti majmun - ali istovremeno je počeo kao crtić. Crtići su vrlo izražajni, pa je majmun s kojim sam završio bio vrlo svjestan izbor. To je majmun koji izgleda poput majmuna, ali to nije nikakva pasmina majmuna koju možete vidjeti u stvarnom svijetu. To je majmun sa stvarno velikim očima i čije je krzno očito plavo. Tako da i dalje možeš biti smiješan, jer sam znao da želim da Čizme budu smiješne.

Ista stvar sa Swiperom. On nosi rukavice - lisice ne nose rukavice. Mnogo liči na lisicu, ali nije kao prava lisica. Stalno ćete vidjeti stalke na dvije noge. To je ono zbog čega smo ih stalno tjerali da izgledaju kao da bi mogli biti stvarni, ali u isto vrijeme moraju biti vjerni tom porijeklu iz crtića, pretpostavljam. Zato što vam omogućuje da budete smiješni.

Jedna od stvari o kojima smo razgovarali je Paddington, koji je medvjed, ali poput ljudskog medvjeda. Antropomorfizirate likove. Dakle, Swiper je lisica, ali vrsta ljudske lisice. I Čizme je majmun, ali sve razumije i nekako je poput ljudskog majmuna. Zato kad na početku Michael kaže Dori: "Čizme su divlja životinja, nemojte mu stavljati čizme", a on ih skine i počne ih jesti, shvatite tu šalu.

Jeste li razmišljali o većoj priči bilo za nastavak ili trilogiju?

James Bobin: Da, volio bih. Mislim da ima toliko prostora za to, jer je stvarno tako zabavan lik s kojim može provesti vrijeme. Mislim da se ovih dana filmovi često bave provođenjem vremena s ljudima koji vam se sviđaju. Dora je tako simpatičan, fantastičan i lik. Imamo tako nevjerojatnu glumačku ekipu, sretan sam što ću provesti još jedan sat s tim ljudima. Možda sljedeći put negdje na hladno.

Posljednje pitanje: postoji toliko stvari koje možete oduzeti od ovoga. Što želite da publika oduzme Dori?

James Bobin: Volim ideju da je to samo ona, i mislim da je to jako važno. Teško je biti svoj u svijetu u kojem vas stalno osuđuju drugi ljudi ili druge ideje. Posebno tinejdžerska djeca. Vrlo je važno da zadržite osjećaj sebe, i nadam se da se to najviše javlja.

Pa izbacili ste ga iz parka.

Netflix: Svaka filmska i TV emisija objavljena u studenom 2021