5 najboljih i 5 najgorih upotreba 3D-a nakon izlaska Avatara

Korištenje 3-D u filmu uvijek je pomalo nezgodan prijedlog. Iako može povećati profit filma zbog poboljšanog doživljaja gledanja filma na novi način, također može biti smetnja kada se koristi u pogrešnoj vrsti filma. Uzmimo, na primjer, blockbuster film Avatar, koji je cijelu svoju priču izgradio oko intenzivnog vizualnog i visceralnog iskustva koje je nudio gledateljima.

U godinama koje su uslijedile, 3-D je postao sve češći u stvaranju filmova i, iako su neki od rezultata bili prilično iznimni, u nekoliko drugih slučajeva bili su prilično zamagljeni.

10 Najgore: Sadako 3D (2012.)

Ovo je jedan od tih filmovima to bi, bez prilično smiješne upotrebe 3-D i drugih CGI efekata, moglo biti prilično dobro. Ima nadnaravni i horor osjećaj koji stvarno dobro funkcionira u nekim scenama, a sama pripovijest prilično je proganja.

Međutim, to je jedan od onih trenutaka kada prilično brzo postane jasno da 3-D može biti novac koji u konačnici šteti materijalu, a ne da ga dodaje ili pomaže.

9 Najbolji: Hara-Kiri: Smrt samuraja (2011.)

Češće nego ne, 3-D se koristi u tim vrstama filmovi čini se da se u velikoj mjeri oslanjaju na šok vrijednost koju ova tehnologija pruža (otuda njezina istaknutost na tržištu uspješnica).

Međutim, svako toliko se pojavljuje u filmu gdje se čini da stvarno dodaje nešto bitno materijalu, kao što je slučaj s ovim filmom (remake ranijeg filma). Zapravo, ovaj film ima odliku da je prvi 3-D film koji je prikazan u Cannesu.

8 Najgore: Dam 999 (2011.)

S druge strane, postoje oni filmovi koji stvarno žele koristiti 3-D za njegovu šok vrijednost, a to se događa u Brana 999. Film je prilično standardni znanstvenofantastični film katastrofe o opasnostima zastarjele infrastrukture, s ubačenim nekim filozofskim elementima.

Film bi vjerojatno dobro funkcionirao s tim elementima, ali 3-D ga na kraju pretvori u nešto eksploatativno i pomalo smiješno.

7 Najbolji: Tintinove avanture (2011.)

Osim 3-D, posljednje desetljeće doživjelo je ogromno napredak u korištenju tehnologije hvatanja pokreta. I 3-d i snimanje pokreta spajaju se u izvanredno Tintinove pustolovine. To je uistinu prekrasan film, i to je jedan od onih primjera u kojima se tehnologija i priča spajaju tako savršeno da zaista izvlače ono najbolje jedno u drugome.

Definitivno pomaže to što ga je režirao Spielberg koji, više od gotovo bilo kojeg drugog redatelja u Hollywoodu, zna kako natjerati tehnologiju da radi s pričom, a ne protiv nje.

6 Najgore: Stvorenje (2014.)

Creature je jedan od onih filmova koji nas navedu da se zapitamo što su im točno bile namjere u snimanju. Očito je namjera da se radi o horor filmu, ali nesretna stvarnost je da je gluma u filmu toliko pretrpana da je teško išta shvatiti ozbiljno.

Nažalost, 3-D čini malo na unapređenju filma, a sasvim sigurno ne čini ništa da zapiše značajne nedostatke i u glumi i u scenariju.

5 Najbolji: Pina (2011.)

Dok se 3-D najčešće povezuje s blockbusterima i drugim oblicima pripovijest kino, pojavljuje se i u dokumentarcima (koji ga u pravilu znaju učinkovitije koristiti).

Uzmimo, na primjer, film Pina, koja se fokusira na rad zapažene koreografkinje Pine Bausch. Ono što 3-D u ovom filmu čini tako moćnim je to što učinkovito oživljava pokrete plesača, uranjajući gledatelja u ovaj uzbudljiv i živahan svijet pokreta.

4 Najgore: Noć živih mrtvaca 3D: Re-animacija (2012.)

Ako se čini da Hollywood voli bilo što koliko voli 3-D, to bi morali biti filmovi o zombijima. Iako postoji nekoliko filmova o zombijima koji se izdvajaju iz čopora i uspijevaju ubrizgati malo života u ovaj umorni filmski trop, ovaj film nije jedan od njih.

Osim činjenice da je radnja toliko predvidljiva da ne stvara nikakvu napetost, korištenje 3-D je toliko grubo i transparentno da se čovjek zapita zašto su se mučili.

3 Najbolji: Gravity (2013.)

Gravitacija bio je, naravno, jedan od najbolje recenziranih filmova 2013., i teško je ne shvatiti zašto. Sadrži doista sjajnu glumu Sandre Bullock i Georgea Clooneyja, kao i scenarij koji je bogat i sofisticiran.

No, više od toga, to je i film koji kao da prepoznaje da 3-D nudi nove puteve vizualnog užitka. Kao rezultat, film poziva gledatelja da nastani u čudnom, lijepom i zastrašujućem svijetu svemira.

2 Najgore: Box Office 3D: Filmest of Filmest (2011.)

Neki žanrovi jednostavno... čini se da zapravo ne trebaju 3-D, a parodija je jedan od njih. Iako se ovaj film jako trudi (vrlo jako) biti pametan i dosjetan u svom nabijanju Hollywooda blockbustere, cijela afera pada u vodu, dijelom zato što pokušava nagurati previše parodija u jedan film.

Štoviše, dok je film također pokušava biti pametan u korištenju 3-D, tehnologija u konačnici potkopava ono malo pameti koju je uspjela postići.

1 Najbolji: Le Mans: 3D (2016.)

Vjerojatno ne čudi da je jedan od najučinkovitijih i stimulišući upotreba 3-D tehnologije pojavila bi se u filmu o sportu, a tako se i pokazalo Le Mans: 3D, što se tiče utrka (naravno).

Ovaj film vodi gledatelja iza kulisa ovog uzbudljivog sporta i, na sreću, impresivan učinak 3-D omogućuje intenzivno i visceralno iskustvo, a tehnologija radi s filmom, a ne protiv to.

Sljedeći10 najsmješnijih filmskih uloga nagrađenih Razziejem

O autoru