Bounty Battle Review: imitacija bez pogubljenja

"Indie Smash Bros." zvuči kao savršena ideja ako se dobro izvede, i Bounty Battle's animirana uvodna sekvenca stvara uzbuđenje za ovaj pojam, dok likovi iz cijelog 2D indie spektra skaču u ring. Otus iz Dječak sova i Juan iz Guacameleeuvučeni su u portal zajedno s herojima i zlikcima iz niza drugih igara, a slijed je uzbudljiv, radi sjajan posao u predstavljanju ovog pouzdanog koncepta igraču. Nažalost, dok likovi u otvaranju padaju u svoje arene s gracioznošću, sama igra ne drži baš dolazak.

Bounty Battle je tvrd orah. S jedne strane, to je sjajna ideja koju je pomno kurirao entuzijazam njezinog programera, Dark Screen Games. Sakupljanje svih ovih likova na jednom mjestu očito nije bio mali podvig, a igra ne želi da igrači zaborave koliko je ova prilika zapravo važna. S druge strane novčića nalazi se igra kojoj nedostaje gravitacije i koja više liči na internetsku flash igricu iz sredine 2000-ih nego na fino podešeno iskustvo koje je konkurentno Super Smash Bros. Igra je u velikoj mjeri istrgnula svoju strukturu iz serije Nintendo classic, ali to čini bez ikakve finese potrebne da ostavi trajni dojam.

Načini igranja u Bounty Battle spustite se na Tournament i Challenge Modes za solo igrače i Versus Mode za couch co-op. Čini se da su dva solo načina nazvana unatrag jer je turnirski način zapravo niz borbi koje uključuju dovršavanje niza različitih izazova. Igrač može imati zadatak preživjeti valove neprijatelja, boriti se s određenim skupinama ili izbaciti sve druge likove iz ringa. Challenge Mode, naprotiv, tipičan je način igre u stilu turnira koji se očekuje od svake borbene igre. Ova dva načina su zabavna, ali Turnirski način rada ne dopušta igračima da izaberu početni lik. Način je dizajniran tako da igrači uspijevaju kao svaki lik po redu, tako da može proći dosta vremena prije nego što igrači mogu koristiti svoje omiljene borce. Versus Mode dopušta do četiri igrača da se bore u arenama koje blisko oponašaju one u kojima se nalaze Super Smash Bros.

Općenito, borba je zabavna, ali treba predugo da postane ovakva. Likovi se osjećaju kao da su u flash igrici, a ne u naslovu trenutnog gena, a pokreti likova su nakostriješeni i izbočeni unatoč tome što većina ovih likova dolazi iz igara koje su se kretale s savršena fluidnost za 2D sprite. Potrebno je neko vrijeme da se uđe u cijelo iskustvo jer očite promjene animacije isisavaju snagu iz većine napada. To je otežano cjelokupnom izvedbom igre.

Brzina kadrova ovog naslova je užasna i nema sustava za preskakanje određenih okvira radi održavanja brzine. Usred napada cijela igra će se usporiti na pola svoje brzine trčanja dok konzola sustiže. Ovaj problem postaje nepodnošljiv u načinu Versus, u kojem igra očekuje od igrača da se bore s do tri druga lika, skačući, seče i ispaljuju projektile temeljene na česticama. Igra se nikada ne usporava do potpunog zaustavljanja, ali nemoguće je ući u akciju kada igra ne može izdržati vlastitu težinu na konzolama koje mogu renderirati igre poput Duh Tsushime bez problema.

Iako je borba nešto s čime se može upoznati s vremenom, korisničko sučelje izgleda kao da je užurbano. Borbe se naglo završavaju kada se posljednji udarac spusti, brzo rezanje igrača koji miruje u sredini ekrana. Nema naznaka o tome je li igrač pobijedio ili izgubio sve do nekoliko trenutaka kasnije kada se na ekranu polako pojavi "Game Over" ili "Dobra igra". Nema "KO", nema animacije gubitnika koji pada na tlo u usporenoj snimci i nema promjene zvučnog zapisa. Bitke počinju i završavaju tako naglo na način da se i dalje podsjeća na starije igre koje su bile fokusirane samo na igranje, a ne na prezentaciju. Dodatno, na kraju runde u turnirskom načinu, igra će vratiti igrače na početni izbornik umjesto na izbornik turnira. Ovo, zajedno s konvencijama imenovanja, čini da se cijela stvar čini neuredno sastavljenom.

Online, a 2006. Bounty Battle bilo bi impresivno iskustvo. Igranje s prijateljem zabavna je mala distrakcija, a vidjeti više indie likova pod istim krovom je osvježavajuće. Problem je u tome koliko ova igra želi biti Super Smash Bros., ne ulaže napor da se osjećate kao uglačani paket. Eksplodiranje likova u snopu bijele svjetlosti kada padnu s arene nije sve što je potrebno da biste bili vrijedno iskustvo. Bounty Battle je igra koja bi mogla naći neke obožavatelje, ali nije ona koja će se igrati dulje od nekoliko dana osim najzagriženijih indie fanova.

Bounty Battle dostupan je na Nintendo Switch, PlayStation 4, Xbox One i Microsoft Windows. Screen Rant-u je dostavljen PlayStation 4 kod za potrebe ovog pregleda.

Naša ocjena:

2 od 5 (u redu)

Je li Sora Next Smash Bros. DLC lik?