Intervju s redateljem filma "Posljednji egzorcizam" Danielom Stammom

Redatelj Daniel Stamm nije stranac lažno-dokumentarnog stila snimanja filmova. Zapravo, njegova lažno-dokumentarna drama Nužna smrt uvelike je razlog zašto je bio pozvan da režira Posljednji egzorcizam. Sjeli smo razgovarati o prednostima i mogućim zamkama ovog stila snimanja filma, njegovim metodama za postizanje zvjezdanih performansi, Posljednji egzorcizam'kontroverzan završetak i dvostruko spojene vodeće dame.

Navijanje na ekranu: Govorili ste o nekim privlačnostima dokumentarnog stila, u smislu stvaranja većeg osjećaja intimnosti s publikom. Rekli ste da je prednost ovog stila to što kamera zamjenjuje publiku, zapravo ih tjerajući na akciju. S obzirom na to da ovaj film bira pristup dokumentarcu/pronađenoj snimci, zašto ste (iako je Nathan Barr sjajan) odlučili snimati film?

Daniel Stamm:Mislim da morate odvojiti intelektualni pristup koji bi naravno rekao; uopće nema glazbe i fanatični smo oko jednog kuta kamere koji sam bio na početku. Rekao sam ako imamo…

[OGROMNO UPOZORENJE SPOILER]

.

.

.

...demon koji izlazi iz vatre, kamerman ne bi rekao: 'Pitam se što bi Cotton mislio o tome.' Ostao bi na prokletom demonu.

.

.

.

[KRAJ SPOILERS]

Prijevod bez spojlera: Ako je kamera fokusirana na određeno područje onda ne bi gledala što glumci misle o radnji u tom području, ostala bi fokusirana na ono što se tamo događa.

DS:Ali onda smo imali da smo na nekoliko minuta potpuno izgubili našeg protagonista i potpuno smo izgubili vezu s junakom u filmu. Tako smo zapravo ponovno snimili te akcijske snimke. Dakle, to je bila vrsta intelektualnog pristupa vs. emocionalni pristup i emocionalnu namjeru scene. Kad smo morali donijeti odluku da idemo na intelektualni ili emocionalni pristup, išli smo na emocionalni. Isto vrijedi i za glazbu. Bez glazbe u hororu zapravo nedostaje veliki dio. Radije bih izgubio onaj mali dio publike koji će biti uvrijeđen jer dokumentarac ne bi trebao imati glazbu nego veliki dio publike koji se nekako predaje sceni. I zapravo je većina dokumentarnih filmova obilježena. A Nathan je toliko suptilan s rezultatom da osjećam da je to balans neinvazivnosti, ali u isto vrijeme što je moguće učinkovitije.

SR: Je li to ograničenje tradicionalnog dokumentarnog stila? Da vas mogu uhvatiti neka od tih pravila ili ograničenja?

DS:To nije ograničenje, ali je balansiranje za štrajk i otuđit ćete neke ljude na nekim stranama spektra. Jer bi željeli potpuni dojam pronađene snimke. Ali onda ne bi trebalo biti ni uređivanja. A kad bismo imali potpuno pronađeni dojam snimke, bez montaže, onda bismo imali dvadesetčetvorosatni film, a ni to baš i ne funkcionira. I imali biste samo jednu kameru i jedan kut. U konvencionalnom filmu imate sve te različite kutove i možete publici pokazati sve što im želite pokazati. A u montaži možete napraviti mnogo toga, pogotovo u horor filmu. I ovdje morate natjerati da radi u kameri – što je možda najveće ograničenje.

SR: Koliko je trajalo snimanje i koliko ste sati snimki imali? Spominjete da biste ponekad uzeli i po dvadeset puta.

DS:Gdje sam to rekao?

SR: Pročitao sam press kit – došao sam spreman! (smijeh).

DS:O da! Trebao bih pročitati press kit!

SR: Trebao bi! To je dobro čitanje.

DS:Sjajna stvar kod tog stila je što ne čekate rasvjetu; znate da ne čekate da dizalica stigne kako biste se stvarno mogli koncentrirati na glumce i imate svo vrijeme svijeta za eksperimentiranje. Dakle, ako želite napraviti 20 poteza, možete napraviti 20 poteza.

Stamm je koristio ovu tehniku ​​da gurne glumce preko granica vlastitog uma, preko točke apatije u izvođenju i do kraja do točke u kojoj "nastaje bijes". Na tom su mjestu našli instinktivni odgovor s mjesta istine u skladu s njihovim likovima. Osim višestrukih snimanja, Stamm je uključio i zdravu količinu improvizacije kao pripremu za glumce. Neki od njih su ušli u neke od najvećih trenutaka filma. Propovijed "banana kruha" mnogima će stajati kao omiljeni prizor.

Ovo je film koji nudi neke izvanredne izvedbe; svaki hvatajući za sebe. Bio sam apsolutno oduševljen i fasciniran likom Cotton Marcusa počevši s njegovim uvodom u prvoj četvrtini filma. Caleb Jones me fizički naježio kao Caleb Sweetzer. Okružuje ga opipljiv osjećaj opasnosti i nema pojma što bi sljedeće mogao učiniti. Daje nam osjećaj da je bio potpuna žica pod naponom. Raspon i tjelesnost Ashley Bell je zapanjujući. Dakle, nema sumnje da je Stammov proces učinkovit.

SR: Pa koliko si dana snimao?

DS:24 dana.

SR: Koliko ste sati snimke snimili?

DS:Nemam pojma ali bilo je puno. Jer na konvencionalnom filmu trčali biste samo nekoliko minuta dnevno, a mi smo vjerojatno trčali četiri do šest sati.

24 x 5 = 120. Dakle, to je prilična količina snimke.

SR: Spominje se da ste napravili priličnu količinu improvizacije. Je li to stvorilo probleme u prostoriji za uređivanje?

DS:Uglavnom smo na probama odlazili od scenarija, ali bismo se onda vraćali na njega. Ali istina je da su od jednog do sljedećeg mnogo drugačiji nego u konvencionalnijem filmu. Ali to je sjajno jer imate sve ove snimke - znate da možete urediti svoj izlaz iz stvari jer imate sav taj sjajan materijal.

Svatko tko je vidio plakat za ovaj film vidio je savijanje uma stražnji zavoj koji izvodi glavna glumica Ashley Bell. Pravi šok je to što se apsolutno ne koristi CGI za poboljšanje njezine izvedbe.

SR: Moram pitati, kako je, zaboga, Ashley tako zgrčila svoje tijelo?

DS:Dvostruko je spojena; može tako izvući rame. Što nisam ni znao da može. Nisam je zato bacio.

SR: Da, htio sam pitati je li to dio procesa odabira.

DS:Dao sam je jer smo radili improvizirani egzorcizam na audicijama i bila je jako strašna. Imam ovaj trik na koji sam jako ponosan i mislim da će ući u povijest kina. Sjedim u čekaonici audicije i pretvaram se da sam još jedan glumac koji ide na audiciju i razgovaram s ljudima koji dolaze prije nego što shvate da sam ja redatelj. Tako da stvarno imam vrlo dobar osjećaj za to tko su oni kao osobe, prije nego što uopće uđu u sobu. Bila je najslađa, najmilija djevojka. A kad je izvršila egzorcizam, otišla je uz zidove – ljudi su se uplašili kao “što se dovraga događa” i upravo to nam je trebalo – ta energija i ta tama. I zato sam je bacio.

A onda dva dana prije nego što smo zapravo snimili scenu egzorcizma (koja je napisana potpuno drugačije od onoga što ste vidjeli); Pitao sam je ima li kakve ideje, bilo što što želi isprobati. Rekla je u predvorju hotela ‘zašto ja to ne napravim?’ i tako se sagnula unatrag. I rekao sam da ostani takav kakav jesi, ja ću ići prepisati cijelu scenu i temeljit ćemo scenu na tome.

SR: Kako je originalno drugačije napisano?

[SPOILERI O ZAVRŠETKU FILMA]

.

.

.

DS:Bio je to puno više dijaloga, bila je to mnogo više vrsta šahovske igre u kojoj su oboje bili vrlo jednaki. Sada je puno više Ashley koji je dobacivao i on reagirao na demona.

SR: Što mislite o kraju filma?

DS:Nema moje shvaćanje kraja, jer u osnovi ono što govorimo dajemo vam film od devedeset minuta i onda ćemo vam reći je li vjera istinita ili ne? Ne mogu to reći, to bi bila najarogantnija stvar na svijetu. Stoga je nekako važno da imamo otvoren kraj. Znate da imamo lik koji nije vjerovao u Boga i sada kada se pakao zapravo otvara pred njim, on konačno vjeruje u Boga - ali je li to Vjera? Želite li stvarno vidjeti demona ispred sebe i vjerovati u Boga? To zapravo nije vjera. Pa kad ide prema demonu tražeći od Boga pomoć ne želim pokazati ishod toga jer ne znam bi li mu Bog pomogao ili bi Bog rekao; “Znaš što prije nisi vjerovao u mene pa se s tim riješiš sam.” Nekako je važno da kraj bude otvoren kao što je sada i da nema moje shvaćanja. Odsutnost redatelja i pisca vrlo je važna kada su u pitanju pitanja.

.

.

.

[KRAJ SPOILERS]

SR: Kakav je vaš osobni stav o Faith?

DS:Pa nisam odgojen kao vjernik. Ali kako starim, događa se toliko stvari koje mi na drugi način nemaju smisla... Tako da još nisam tamo da bih rekao da vjerujem. Ali više nisam militantni ateist. Mislim da sam više... Prešao sam s ateizma na agnosticizam.

SR: Dakle, držiš otvorenog uma?

DS:Da.

Potražite dodatni prilog u kojem tvorci filma raspravljaju o svojim različitim stajalištima o središnjim temama filma, kao io njegovom iznenađujućem završetku. Producenti Eli Roth i Eric Newman te glavni glumci Patrick Fabian i Ashley Bell sudjeluju.

Pratite me na Twitteru @jrothc i Screen Rant @screenrant

Prvi pogled na Star-Lord u Guardians of the Galaxy Vol. 3